Odgojiteljica vrtićne skupine Školjkice, Ljubica Bezjak, prezentirala je temu „Razvoj samoregulacije u odnosu na dob 5-7 godina“, dio koji se odnosio na razumijevanje i nošenje s vlastitim emocijama.
Opisujući emocije djece ove dobi navodi da djeca puno bolje verbaliziraju što ih muči i što se dogodilo, iako još uvijek brzo prelaze iz jedne emocije u drugu (ponekad u sekundi). I dalje je realno očekivati povremene burne reakcije.
Posebno naglašava važnost samogovora (unutarnji govor) koji postaje važan alat smirivanja, ističući da vanjski govor koji smo ranije učili djecu postupno prelazi u unutarnji samogovor. Ako je naše obraćanje djeci bilo u pozitivnom tonu i uvažavalo dječja stanja, takav će biti i njihov samogovor. U tom slučaju samogovor će pomagati djetetu da se smiri i usmjeri pažnju na rješenje.
U ovoj dobi karakterističan je prijelaz s fizičkog na verbalno reagiranje: rjeđe koriste šake, a češće: ruganje, izazivanje, svađanje, vrijeđanje. U ovoj dobi verbalne uvrede/izoliranje mogu snažno pogoditi drugo dijete. Ako djeca nemaju uvježbane strategije zaštite, javljaju se: potisnutost, odbačenost, veliko razočaranje i teško prihvaćanje odbijanja.
Zato je potrebno što češće razgovarati o emocijama, jer ih djeca intenzivno osjećaju, ali ih ne znaju objasniti. Aktivnosti koje mogu pomoći u skupini:
Odgojiteljica posebnu pozornost poklanja temi „Kako odbiti prijatelja“. Od roditelja, ali i u vrtiću još uvijek se zna čuti: „Moraš dijeliti igračke s drugima.“ Iako je jedan od ciljeva naučiti djecu dijeliti, potrebno je uočiti finu razliku kada je prihvatljivo odbiti prijatelja, a djecu je potrebno poučiti kako to reći prijatelju na način da ga ne povrijedimo.
Primjerice, ako je dijete osmislilo neku svoju ideju u kutiću građenja i trudi se već 15 minuta izgraditi nešto, a prijatelj se želi uključiti kada mu je ostalo još nekoliko kocaka, uredu je reći: „Oprosti, evo sad gradim pa kad završim onda se možemo zajedno igrati. Želim ovo završiti sam.“ Ali ako dijete uopće ne želi, ako je puno vremena utrošilio u to što je radilo samo, ima pravo reći: „Sada mi to ne odgovara.“
To je jedna od ključnih stvari u osvještavanju sebe, svojih potreba i svojih emocija. Iako jesmo u vrtiću primarno iz razloga razvijanja socijalnih vještina, parola „Svi smo prijatelji i svi se zajedno družimo i igramo“ neće dosvesti do razvoja socijalnih vještina ako dijete mora potiskivati svoje osjećaje i pri tom se ne osjeća dobro.
Odgojiteljica je podijelila i praktične alate:
