Odgojiteljica vrtićne skupine Ribice, Danijela Turkalj, govorila je o emocijama – što su emocije i na koji način s djecom možemo razgovarati o njima?
Definirala je emocije kao stanje uzbuđenosti nastalo kao reakcija na vanjski podražaj. Ta unutarnja uzbuđenost uzrokuje određene tjelesne promjene koje pokreću različita ponašanja. Osjećaj je neodvojiv od tjelesne senzacije, a prema van se odražava kroz mišićnu aktivnost. Posebno je skrenula pozornost na razvoj dječjeg mozga i integraciju donjeg i gornjeg dijela mozga.
Istaknula je važnost emocionalnog osvještavanja i slijeda svega što se događa prije nego što se pojavi određeno ponašanje. Dijete najprije osjeća senzacije koje ni njemu tog trenutka nisu jasne, a onda se odvija cijeli niz:
- SENZACIJA – osjetila (vid, sluh, dodir…) primaju sirovu informaciju iz okoline ili tijela (npr. glasan prasak ili ubrzan rad srca).
- EMOCIJA – moramo ju imenovati i pomoći djetetu da ju spozna
- MISLI – nakon emocija stižu misli poput „ovo nije fer, uvijek se meni dogodi, zašto mi je to uzeo, to je moje, ja to hoću“.
- FIZIOLOŠKE REAKCIJE – primjerice: ubrzan rad srca, brzo i plitko disanje, napinjanje mišića vrata, ramena, nogu, znojenje, „leptirići“ u trbuhu ili stezanje
- PONAŠANJE – pojavljuje se na kraju: bacanje, vrištanje, grubo ponašanje, lupanje
Energija emocije ima potrebu izaći iz tijela, pa izlazi kroz određenu fizičku aktivnost. Zato djeca mlađe dobi tako burno proživljavaju primarne emocije.
U emocionalnom poučavanju dijete treba našu pomoć u osvještavanju fizioloških senzacija: „Što osjećaš? Gdje si to osjetio? Kako si to osjetio?“. Razvijanje dječih kapaciteta razumijevanja i odgode impulzivne reakcije događa se tek kada s djetetom u više navrata pričamo o tome.
U trenutku emocionalnog ispada potrebna je „prva pomoć“, potrebno je utješiti djete, a razgovaramo i poučavamo kada je sve u redu.
Odgojiteljica Jelena Prpić govorila je o „Izazovima u radu u skupinama s djecom“. Naglasila je da su posebni izazovi vezani za samoregulaciju i emocionalni razvoj. Podsjetila je na istraživanje mišljenja odgojiteljica (104 odgojiteljice) i aktivnosti koje provode vezano za razvoj emocionalnih kompetencija. Najveći je postotak kolegica rekao da čitaju slikovnice koje su vezane za temu emocija, a u skupinama većinom postoje plakati emocija, a rjeđe centri emocija
Odgojiteljica je prezentaciju zaključila ističući korisnost centra emocija (mirnog kutića/kutića emocija).
